недеља, 15. новембар 2009.

Most prijateljstva Rumunije i Srbije


"Nema potrebe bilo cega da se stidimo, dragi moji Vlasi.
Prosla su vremena Slobodana Miloševića, nema više lude politike i ludih političara...
Mi smo veliki most prijateljstva Rumunije i S,srbije.... A Rumunija nikad Srbiji nista lose nije uradila jedina je uvek od suseda bila uvek na njenoj strani...... Rumunija nas puno voli ne smemo da je brukamo ......a ovde treba da nas postuju zato sto smo mi dobri ljudi nikad nismo nista lose uradili a znamo i kakav nam je primer dao najbolji ikad rođeni vlauca Miloš Obilić.
Mi volimo Srbiju...
Pozdravljam sve Vlahe."
 (komentar - Facebook)

четвртак, 29. октобар 2009.

Vlaško kolo

недеља, 20. септембар 2009.

Ni na nebu, ni na zemlji


Pitanje položaja Vlaha u Srbiji za sada je skoncentrisano na tri suštinska zahteva.
- Prvi je njihovo priznavanje kao nacionalne manjine rumunskog naroda koja živi u istočnoj Srbiji,  
- drugi je pravo na obrazovanje Vlaha na rumunskom jeziku, i
- treći, najosetljiviji zahtev, jeste pravo na bogosluženje na rumunskom jeziku, što bi u praksi značilo formiranje eparhije Rumunske pravoslavne crkve u Timočkoj krajini, ili proširenje područja delovanja Rumunskog pravoslavnog vikarijata u Vršcu.
(...)
– Ne znam zašto bi nekome smetalo da vlaška deca uče rumunski jezik kao izborni predmet. Pa to je jedan ili dva časa nedeljno, da ne zaborave svoje poreklo – rekao je predsednik Nacionalnog saveta vlaške manjine, inače član Demokratske stranke i predsednik opštine Veliko Gradište.
Vlasi predstavljaju izrazito većinsko stanovništvo u 150 sela istočne Srbije. Pored rumunskog jezika, među Vlasima se poslednjih godina širi i uticaj Rumunske pravoslavne crkve, čiji je dolazak na ovo područje obeležila serija sukoba između lokalnih Srba i Vlaha, ali i među samim Vlasima.
Rasim Ljajić, bivši ministar za ljudska i manjinska prava, rekao je za „Politiku” da je položaj Vlaha u istočnoj Srbiji „daleko od ugroženog”, te da je pokušaja internacionalizacije „vlaškog pitanja” bilo i u vreme njegovog mandata.
(...)
Procenjuje se da dve do tri hiljade mladih Vlaha iz istočne Srbije pohađa srednje ili visoke škole u Rumuniji. Strahovanja dela srpske političke scene da će oni po povratku u Srbiju predstavljati elitu koja će pre imati rumunsku, nego vlašku nacionalnu svest, pothranjuje i činjenica da Rumuni uveliko kupuju kuće, vikendice i zemlju u delu Srbije sa kojim se graniče. Izboru Rumunije, a ne Srbije kao matične države Vlaha, svakako ide u prilog i što je Rumunija danas članica EU, pa mladi Vlasi, koji na osnovu života u pograničnim oblastima lako dobijaju rumunski pasoš, mogu nesmetano da putuju Evropom.

(izvodi iz članka objavljenog u POLITICI 18.05.2009)

субота, 19. септембар 2009.

субота, 29. август 2009.

Vlaški jezik



Vlaški jezik (limba română u svom samoodređenju ponekad rumâneşte / rumâneşce; rumunski: româna timoceană) je srpski naziv za arhaične dijalekte rumunskog jezika kojim, kao svojim maternjim jezikom, govore Vlasi istočne Srbije. Pripadnost ovih dijalekata rumunskom književnom jeziku potvrdila su naučna istraživanja vodećih rumunskih dijalektologa Petra Nejeska (Petru Neiescu), Euđena Beltekija (Eugen Beltechi) i Nikolaja Mokanua (Nicolae Mocanu).
Ovaj jezik zapravo čine dva osnovna rumunska dijalekta. Jednim govore Carani koji žive u nizijama oko Zaječara, Negotina i Kladova, a drugim Ungurjani, koji naseljavaju područja Homolja, Zvižda, Stiga, Braničeva, Mlave, Resave i Morave.
Porečka Reka i Crnorečje pripadaju prelaznoj dijalekatskoj zoni, čije se stanovništvo tradicionalno zvalo Munćani (ili Munteni). Carani govore oltenskim a Ungurjani banatskim dijalektom rumunskog jezika, dok je govor Munćana neka vrsta prelazne zone između ova dva dijalekta, ali mnogo bliži govoru Ungurjana, sa kojima inače Munćani imaju više sličnosti nego sa istočnim Caranima.
Pored razumljivih leksičkih razlika, do kojih su dovele dve različite ekonomije stočarstvo i ratarstvo, najuočljivije su glasovne razlike: Carani imaju č/ć (č/ć) i dž/đ (dž/đ), a nemaju afrikatu "dz" niti umekšane glasove "ś" i "ź", dok Ungurjani u svome govoru nemaju "č" i "dž", ali imaju "ć", "đ", umekšane glasove "ś" i "ź" i afrikatu "dz", umesto koje se kod Carana čuje glas "z". Za Ungurjane je takođe karakterističan oblik predloga "po" i "od": pră/dă, koji kod Carana i Munćana ima formu: pi/pe/pje odnosno đi/đe.
Posebnu dijalektološku crtu imaju govori Bufana u Majdanpeku i Vlaških Roma u Brodici kod Kučeva i Lukovu kod Boljevca. Bufani su tradicionalni rudari, koji su, počev od pada Banata pod tursku vlast pa sve do XVIII veka, etapno prelazili iz Oltenije u banatske rudnike, a odavde su, polovinom XIX veka, prešli i u Majdanpek.
 (izvor: Wikipedija)

среда, 12. август 2009.

Crkva u Viteževu

.
Crkva Sveti Petar i Pavle je u centru sela,  počela je da se gradi 2004. godine.

(Fotografija - PANORAMIO)

недеља, 2. август 2009.

Rodeo Viteževo

(autor video klipa: dixonijum -

субота, 25. јул 2009.

Predstavljamo vam selo Bobovo

 

BOBOVO je jedno od najvećih sela u Srbiji, a po broju stanovnika drugo po veličini u opštini Svilajnac.
Bobovo je od međunarodnog autoputa E-75 udaljeno 15 kilometara, a smešteno je sa leve i desne strane magistralnog puta Svilajnac-Petrovac na Mlavi.
Bobovo odlikuju: plodna resavska ravnica i blaga brda sa kojih se mogu posmatrati Kučajske planine, okolni visovi, Moravska i Resavska dolina kao i sam grad Svilajnac. Pri dobroj vidljivosti ili u večernjim satima i Velika Plana kao i veliki deo teritorije susednih opština.
Najvisi vrh u jeste jeste vrh pod nazivom "Čajuš" iznad pošte i njegova nadmorska visina iznosi 247 m.
Pored ovog Bobovo ima još tri velika vrha, i to: Petlovo brdo 244 m, Golo Brdo 238 m, i Straža 233 m nadmorske visine.
Najniža tačka u selu jeste reon Resava koja je na nadmorskoj visini od 123 metra.
Iz Svilajnca do Bobova se može doći magistralnim putem Svilajnac-Petrovac, a idući tim putem Bobovo se nalazi 6.5 kilometara od Svilajnca.
Bobovo jeste srpsko selo naseljeno uglavnom vlaškim stanovništvom.
Bobovski atar iznosi oko 2.800 hektara, i graniči se sa atarima sela: Kušiljevo, Viteževo, Dubnica, Proštinac, Roćevac, Sedlare, Grabovac i Lukovica.
Bobovo se prostire na skoro 28 km kvadratnih a najduži put koji vodi kroz Bobovo je od Viteževa u opštini Žabare do Sedlara u dužini od 15 kilometara.

 (izvor - veb sajt sela BOBOVA)

субота, 18. јул 2009.

Okolna sela: Oreškovica


Na dvanaestom kilometru jugozapadno od Petrovca na Mlavi se nalazi selo Oreškovica koje danas ima 346 domaćinstava i 1.396 stanovnika.

Od ukupnog broja, 200 domaćinstava se bave isključivo poljoprivredom, 110 je mešovitih, a ostala domaćinstva stiču prihod iz radnog odnosa.

Na radu u inostranstvu se nalazi oko 300, a u naselju, u opštini i drugim naseljima zaposleno je oko 40 radnika.

Kao i mnoga druga naselja, tako i Oreškovica spada u red onih koja imaju negativnu stopu obnavljanja stanovništva na šta ukazuje podatak da se u poslednjih deset godina prosečno godišnje rodilo manje dece nego što je umrlo meštana.

Ukupna površina naselja iznosi 1.649 hektara i od toga pod ratarskim kulturama se nalazi 1145 ha, pod šumama 191 ha, pod voćnjacima i vinogradima 195 ha, pod livadama i pašnjacima 90 ha i pod povrtarskim kulturama 25 ha...

Oreškovica se graniči sa selima: Vošanovcem, Dobrnjem, Burovcem, Tabanovcem i Krvijem u opštini Petrovac, Viteževom i Porodinom u opštini Žabari, i Dubnicom u opštini Svilajnac.

Oreškovica ima Osnovnu školu "Đura Jakšić", crkvu, ambulantu, poštu, Dom kulture, Lovački dom, zadrugu "Dragoševo", sportska igrališta za velike i male sportove, mesnu kancelariju, tri prodavnice, kafanu, dva kafića, i nekoliko zanatskih radnji.

Na samom ulazu u naselje na brdu nalazi se Protivgradni poligon i Regionalni centar Republičkog hidro-metereološkog zavoda.

YouTube: DOCEK NOVE GODINE

Administrativni podaci o selu

Država Srbija 
Upravni okrug Braničevski 
Opština Žabari 
Geografski podaci 
Geografske koordinate --- 44° 17′ 25" SGŠ 21° 15′ 05" IGD Nadmorska visina -- 182 m 
Stanovništvo (2002) broj stanovnika -- 863 
Ostali podaci 
Poštanski broj -- 12375 
Pozivni broj -- 012 
Registarska oznaka -- PO 
(izvor --- VIKIPEDIJA)

субота, 11. јул 2009.

Valea Timocului - Făceamaş Privigetoare

FACEBOOK: Ja sam Vla/Vlajna

Vlasi predstavlja tradicionalan srpski naziv za rumunsko stanovništvo u istočnoj Srbiji, koji žive na području između Morave, Timoka i Dunava na teritoriji četiri okruga: Borski, Braničevski, Zaječarski i Pomoravski. U manjem broju naseljavaju i Podunavski, Niški i Rasinski. U pogledu konfesije, Vlasi pripadaju pravoslavnoj veroispovesti, ali su se u njihovom verskom i obrednom životu do danas zadržali u znatnoj svežini mnogi prehrišćanski, indoevropski i paleobalkansi elementi.
Vlasi nisu kompaktni u etničkom smislu, već se dele na više grupa, među kojima su tri osnovne: Carani, na istoku, oko Kladova, Negotina i Zaječara, Ungurjani na zapadu u Homolju, Zviždu, Stigu, Braničevu, Mlavu, Resavi i okolini Ćuprije, i Munćani u sredini, naseljavaju slivove Porečke i Crne Reke. Zasebnu grupu Vlaha čine Bufani u Majdanpeku. Vlasi govore arhaičnim narečjima rumunskog jezika, i to Ungurjani banatskim a Carani oltenskim dijalektom, dok je područje Munćana, u lingvističkom smislu, limitrofni govorni areal.
Prema podacima sa popisa stanovništva iz 2002. godine, u Srbiji živi 40.054 Vlaha. U Bugarskoj takođe živi oko 10.500 etničkih Vlaha, koji su srodni Vlasima u Srbiji, tačnije rečeno Caranima.
Prema nezvaničnim podacima stvaran broj Vlaha iznosi oko 250.000. Vlasi su predstaljeni preko Nacionalnog saveta vlaške nacionalne manjine. (FACEBOOK)

Evropska metropola petog milenijuma p.n.e


"Belovode (u ataru sela Veliko Leole kod Petrovca na Mlavi) su naselje od 100 hektara koje je u završnoj fazi imalo 700-800 kuća. Takvih naselja nema mnogo. Belevode, zajedno sa Konjušicom u Viteževu i Pločnikom kod Prokuplja mogu se smatrati evropskim metropolama petog milenijuma p.n.e."

(Dragan Jacanović iz Narodnog muzeja u Požarevcu, VREME - No. 554, 16. avgust 2001. g.)

Lokalitet Konjušica



Lokalitet Konjušica se nalazi na oko jedan kilometar severoistočno od sela Viteževa. Smešten je na vrhu Branicevskog povijarca (Sopotske grede).

Na lokalitetu se nalaze dva jaka izvora pitke vode: jedan je izvor reke Konjušice, leve pritoke Mlave, a drugi je izvor Porodinskog potoka koji se uliva u Resavcinu, odnosno u Veliku Moravu.

Medjusobna udaljenost ova dva izvora je oko 800 metara.

Nadmorska visina lokaliteta je 250-280 metara.

Lokalitet je potkovicastog oblika, dimenzija 800x500 m sa izvorom Konjusice u centru i Porodinskog potoka na periferiji. Kulturni sloj je debljine 0,60-0,80 m.

Rodoslov sela

Zastupljene porodice i rodovi u selu su sledeci: Matejići, Oderkovići, Trujići, Petkovići, Pušnjaci, Kurići, Bezunari, Gergići, Grujići/Piconji, Klepanovići, Madžari, Turčani, Paučići, Bećarevići, Čikanovići, Kurici, Kovacevici, Piculani, Pištoljčići, Tomići, Lazići, Pejići, Džagići, Lukarci...

петак, 10. јул 2009.

Sa kim se Viteževo graniči


Porodin je naselje u opštini Žabari u Braničevskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 2036 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 3454 stanovnika).
Porodin je 3 kilometra južno od Žabara, na nadmorskoj visini od 109 metara. Selo je zbijenog tipa, prostire se pored regionalnog puta Požarevac-Svilajnac.
U naselju Porodin živi 1648 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,2 godina (45,1 kod muškaraca i 47,3 kod žena). U naselju ima 651 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

(izvor --
  VIKIPEDIJA)

Udaljenost sela od srpskih gradova

Kragujevac-Viteževo (50 kilometara)
Požarevac - Viteževo (39 kilometara)
Svilajnac - Viteževo (9 km)
Jagodina - Viteževo (49 km)
Beograd - Viteževo (109 km)
Niš - Viteževo (149 km)

Centar sela (foto)


Staniša Paunović: Śe mĭ-a fost măĭ drag pră lumĭe (Šta sam najviše u svetu voleo)

Mapa sela

Prvomajski uranak 2009

Demografija


U naselju Viteževo živi 687 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,1 godina (41,4 kod muškaraca i 46,7 kod žena).

U naselju ima 268 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,22.
Ovo naselje je u uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

(izvor: VIKIPEDIJA)